Kada govorimo o zdravlju mozga, većina ljudi prvo pomisli na san, stres, pamćenje ili genetiku. Međutim, sve više istraživanja pokazuje da zdravlje mozga ne možemo posmatrati odvojeno od metabolizma, jetre, krvnih sudova i raspodjele masnog tkiva u tijelu.

Posebno je važna visceralna mast – masno tkivo koje se nalazi duboko u trbušnoj šupljini, oko unutrašnjih organa. Za razliku od potkožne masti, visceralno masno tkivo je metabolički aktivno. Ono učestvuje u hormonskim i upalnim procesima i često je povezano sa insulinskom rezistencijom, masnom jetrom, povišenim trigliceridima i drugim komponentama metaboličkog sindroma.

Upravo zbog toga obim struka ponekad govori više o metaboličkom riziku nego sama tjelesna težina.

Zašto je visceralna mast važna?

Visceralna mast nije samo pasivna zaliha energije.

Masno tkivo djeluje kao endokrini organ i proizvodi niz signalnih molekula, uključujući adipokine i proinflamatorne citokine. Kada se visceralne masti nakupi previše, češće se javljaju:

• smanjena osjetljivost na insulin,
• poremećaji metabolizma glukoze,
• povišeni trigliceridi,
• snižen HDL holesterol,
• masna jetra,
• hronična upala niskog intenziteta.

Ovo je važno i za mozak zato što vaskularno i metaboličko zdravlje snažno utiču na funkciju nervnog sistema.

Velika meta-analiza 21 kohortne studije sa više od 5 miliona ljudi pokazala je da je veći obim struka povezan sa većim rizikom kognitivnog oštećenja i demencije.

Još upečatljiviji rezultat dolazi iz dugotrajnog istraživanja Kaiser Permanente. Kod 6.583 osobe pratila se centralna gojaznost u srednjoj životnoj dobi, a zatim razvoj demencije tokom narednih približno 36 godina. Osobe sa najvećim abdominalnim promjerom imale su značajno veći kasniji rizik od demencije, čak i nakon korekcije za BMI i druge faktore.

Drugim riječima: nije važna samo ukupna količina masti, nego i gdje se ona nalazi.

Kako insulin ulazi u ovu priču?

Nakon obroka bogatog lako probavljivim ugljenim hidratima raste nivo glukoze u krvi, a pankreas odgovara lučenjem insulina.

Insulin je potpuno normalan i neophodan hormon. Problem nastaje kada su ćelije godinama često izložene višku energije i visokim koncentracijama insulina. Tada se kod dijela ljudi razvija insulinska rezistencija – stanje u kojem tkiva slabije odgovaraju na insulin.

Organizam zato pokušava nadoknaditi problem dodatnim lučenjem insulina.

Insulinska rezistencija povezana je sa:

većim nakupljanjem visceralnog masnog tkiva → većim opterećenjem jetre → poremećajem metabolizma triglicerida → većim kardiometaboličkim rizikom.

Veza sa mozgom posebno je zanimljiva. Pregled objavljen 2023. godine analizirao je istraživanja insulinske rezistencije i kognicije; osam od devet uključenih studija koje su direktno ispitivale insulinsku rezistenciju pronašlo je vezu sa kognitivnom disfunkcijom ili padom, iako autori naglašavaju da rezultati nisu jednaki u svim populacijama.

Zato nije precizno reći da insulin “gasi mozak”. Preciznije je reći da dugotrajna metabolička disfunkcija može biti jedan od faktora koji nepovoljno utiču na zdravlje mozga.

• Perimenopauza, depresija i nesanica: Kako hormonalni haos utiče na mozak i kako povratiti mir
• Šta je perimenopauza? Sveobuhvatni vodič kroz simptome, trajanje i prirodnu podršku
• Pčelinji otrov za zglobove: Najmoćnije prirodno rješenje koje briše bol i vraća pokretljivost
• Duboka venska tromboza (DVT): Simptomi, faktori rizika i kada je potrebno hitno reagovati
• Sezonski grip, virusi i prehlada: Kako ojačati imunitet uz Cordyceps sinensis u kapsulama

Masna jetra nije samo problem jetre

Masna jetra, danas često označena kao metabolički povezana steatotična bolest jetre, vrlo često prati insulinsku rezistenciju i abdominalnu gojaznost.

Kada jetra dobija više energije nego što može normalno preraditi, povećava se stvaranje i skladištenje masti, a često raste i proizvodnja VLDL čestica bogatih trigliceridima.

Zbog toga masnu jetru ne treba posmatrati izolovano.

Ona je često dio šire slike:

abdominalna mast + insulinska rezistencija + dislipidemija + poremećaj glukoze.

Sistematski pregled i meta-analiza koja je obuhvatila gotovo 892.000 ljudi pronašla je da je nealkoholna masna jetra bila povezana sa većom vjerovatnoćom kognitivnog oštećenja, OR 1,44. Istovremeno, nije pronađena jasna povezanost sa ukupnom demencijom ili Alzheimerovom bolešću, što pokazuje koliko je važno ne pretjerivati sa zaključcima.

Drugi sistematski pregled takođe je pronašao vezu između masne jetre i određenih domena kognitivne funkcije, ali naglašava da su dostupni podaci prvenstveno opservacioni.

Dakle, masna jetra nije dokaz da će neko razviti demenciju, ali jeste metabolički signal koji vrijedi ozbiljno shvatiti.

A šta je sa trigliceridima?

Ovdje treba biti posebno precizan.

Jednostavna tvrdnja da “visoki trigliceridi oštećuju mozak” bila bi previše kategorična.

Meta-analiza 25 prospektivnih studija sa više od 362.000 ljudi pronašla je povezanost viših triglicerida sa nešto većim rizikom Alzheimerove bolesti.

Međutim, novija velika studija starijih osoba iz ASPREE i UK Biobank kohorti dobila je suprotan nalaz: među starijim osobama, više vrijednosti triglicerida unutar posmatranog raspona bile su povezane sa manjim rizikom demencije. Autori upozoravaju da taj rezultat može odražavati druge karakteristike opšteg zdravlja i da ne znači da treba povećavati trigliceride.

Zato trigliceride treba posmatrati u kontekstu kompletnog metaboličkog profila, zajedno sa HDL-om, glukozom, krvnim pritiskom, obimom struka, jetrom i drugim faktorima.

Metabolički sindrom i mozak – tu su dokazi uvjerljiviji

Kada više metaboličkih poremećaja postoji istovremeno, signal postaje jasniji.

Meta-analiza iz 2025. godine obuhvatila je 21 studiju i 411.810 učesnika. Metabolički sindrom bio je povezan sa:

• 33% većim relativnim rizikom ukupne demencije,
• približno dvostruko većim rizikom vaskularne demencije,
• većim rizikom kognitivnog oštećenja.

Veza sa Alzheimerovom bolešću u toj analizi nije bila statistički jasna.

Još veća analiza, sa 6,75 miliona ljudi iz 28 kohorti, pronašla je umjereno povećan rizik ukupne demencije, vaskularne demencije i kognitivnog pada kod osoba sa metaboličkim sindromom. Autori su, međutim, kvalitet dokaza ocijenili kao nizak i naglasili da povezanost nije isto što i dokaz uzročnosti.

To je veoma važna razlika.

Nauka danas podržava tvrdnju da su metaboličko i vaskularno zdravlje povezani sa zdravljem mozga, ali ne podržava pojednostavljenje da će masna jetra ili veliki obim struka sami po sebi izazvati Alzheimerovu bolest.

Zašto mozak može biti osjetljiv na metaboličke poremećaje?

Postoji nekoliko mogućih mehanizama koji se intenzivno istražuju:

1. Hronična upala

Visceralno masno tkivo proizvodi proinflamatorne signalne molekule. Dugotrajno sistemsko inflamatorno stanje može negativno djelovati na vaskularnu funkciju i potencijalno doprinositi neuroinflamaciji.

2. Insulinska rezistencija

Insulin u mozgu učestvuje u signalnim procesima povezanim sa energetskim metabolizmom, sinaptičkom funkcijom i kognicijom. Istraživanja moždane insulinske rezistencije postala su važno područje proučavanja Alzheimerove bolesti, ali još nemamo osnovu da Alzheimerovu bolest jednostavno nazivamo “dijabetesom tipa 3”.

3. Krvni sudovi

Hipertenzija, hiperglikemija, dislipidemija i metabolički sindrom oštećuju vaskularno zdravlje. Mozak zavisi od izuzetno bogate i zdrave mikrocirkulacije, pa su vaskularni faktori jedan od logičnih puteva između metabolizma i kognitivnog pada.

4. Ektopična mast

Meta-analiza 21 studije pokazala je da je veća količina ektopične, posebno visceralne masti, povezana sa manjim volumenom mozga i lošijim rezultatima kognitivnih testova.

MRI studija iz 2024. godine takođe je pronašla vezu između pojedinih depoa abdominalne masti, masnoće u jetri, moždanih volumena i kognicije, uz važne razlike između muškaraca i žena.

Može li se rizik mijenjati?

Ovo je vjerovatno najvažniji dio cijele priče.

Metabolički faktori nisu potpuno fiksni.

Na njih mogu uticati:

• tjelesna aktivnost,
• smanjenje viška visceralne masti,
• očuvanje mišićne mase,
• kvalitet ishrane,
• regulacija krvnog pritiska,
• regulacija glukoze,
• liječenje dijabetesa i dislipidemije kada je potrebno,
• prestanak pušenja,
• san i drugi faktori životnog stila.

Zanimljivi podaci objavljeni 2026. godine pokazali su da je kod 533 osobe dugoročno manja izloženost visceralnoj masti nakon lifestyle intervencija bila povezana sa boljim kognitivnim rezultatima i sporijom atrofijom mozga. Autori su posebno izdvojili poboljšanje glikemijske kontrole kao jedan od faktora povezanih sa boljim moždanim ishodima.

Takvi rezultati ne znače da je demenciju moguće potpuno spriječiti kontrolom struka, ali daju još jedan argument zašto je metabolička prevencija istovremeno i ulaganje u dugoročno zdravlje mozga.

Šta ima smisla pratiti?

Kod osobe sa povećanim obimom struka, sumnjom na insulinsku rezistenciju ili masnu jetru, ljekar može – zavisno od individualnog rizika – razmotriti parametre kao što su:

obim struka, krvni pritisak, glukoza natašte, HbA1c, lipidni profil uključujući trigliceride i HDL, ALT, AST i GGT, te dodatne pretrage kada za njih postoji indikacija.

Laboratorijski nalaz nikada ne treba tumačiti izolovano.

Cilj nije juriti jednu “idealnu” vrijednost, nego razumjeti cijeli metabolički obrazac.

Zaključak

Možda najvažnija poruka glasi:

zdravlje mozga ne počinje u starosti.

Dio rizika gradi se decenijama ranije kroz krvni pritisak, šećer, fizičku aktivnost, tjelesnu kompoziciju i metaboličko zdravlje.

Zato obim struka nije samo estetska mjera.

Masna jetra nije samo problem jetre.

A insulinska rezistencija nije samo pitanje šećera.

Sve su to dijelovi istog metaboličkog sistema u kojem su jetra, krvni sudovi, masno tkivo i mozak međusobno povezani.

Najvažnije studije i pregledi

1. Qiu SD i sar., 2025. Associations of metabolic syndrome with risks of dementia and cognitive impairment: systematic review and meta-analysis. PubMed – meta-analiza metaboličkog sindroma i demencije
2. Whitmer RA i sar. Central obesity and increased risk of dementia more than three decades later. PubMed – centralna gojaznost i demencija 36 godina kasnije
3. Tang i sar. Central obesity and cognitive impairment/dementia – meta-analysis of 5,060,687 participants. PubMed – obim struka i kognitivni rizik
4. Wang L i sar., 2022. NAFLD and risk of dementia or cognitive impairment: systematic review and meta-analysis. PubMed – masna jetra i kognitivno zdravlje
5. Impact of ectopic fat on brain structure and cognitive function: systematic review and meta-analysis. PubMed – visceralna mast, struktura mozga i kognicija
6. Insulin resistance, cognition, and Alzheimer disease. PubMed – insulinska rezistencija i kognicija
7. State of the Science on Brain Insulin Resistance and Cognitive Decline Due to Alzheimer’s Disease. PubMed – moždana insulinska rezistencija